|
|
| < | studeni, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Ono što se zove općeprihvaćeno mišljenje nastaje kao mišljenje dvije ili tri osobe. Mjesto okupljanja može biti kafić, garaža, konoba ili šuma… U to bi se mogli uvjeriti kada bi prisustvovali nastajanju takvog mišljenja. Možemo biti ponekad čak i zavedeni stručnošću ili istinitošću izloženih misli, pa čak i dobronamjerno u iste možemo povjerovati. I tako bez temeljite provjere prihvaćamo misao.
Iz dana u dan raste broj pristalica i lakovjernih sljedbenika. Tromost mišljenja i životno okruženje mnogima nalaže da vjeruju.
Kada općeprihvaćeno mišljene zauzme dobar dio stvarnosti, onda pristalice zagovaraju osnovnu ideju da činjenice odgovaraju pravom stanju stvari, a ukoliko tome nije tako onda se stanje stvari prilagođava osmišljenim činjenicama.
Nakon toga, prihvaćanje postaje obveza. Manjina sposobna da rasuđuje od sada mora da šuti, a oni kojima je dopušteno da govore potpuno su nesposobni da stvore vlastito mišljenje.
Zbog toga valja pripaziti što i koga biramo na izborima.
U našoj politici i ekonomiji trend kretanja loših zbivanja neće i ne mogu promijeniti novi potezi vlade, a niti predsjednički izbori. Promjena trenda na bolje značila bi da se linearni pravac općeg zaduženja spusti prema osi x, a pravac rasta BDP približi osi y. Na osi (x) je vrijeme , a na osi (y) promatrana pojava.
Ako u varijablu ( t ) obične vremenske funkcije y= at+b ubacimo brojke vremena ( vremenski slijed dana ) , a u varijablu (y) neku životnu pojavu npr. osobnu težinu ( dnevno mjerenu u vremenu t) , onda dobivamo trend funkciju ili funkciju vremena rasta ili pada tjelesne težine. Ta trend funkcija u grafikonu je običan linearni pravac.. I onda možemo predvidjeti za nekoliko dana ili čak mjeseci unaprijed svoju težinu. Oznake (a i b ) su samo parametri koji ukazuju na jačinu ili konstantu varijable. Ta funkcija vremena zanemaruje mala odstupanja ili promjene u stvarnom zbivanju i zapravo linearno dovodi u prosjek stvarnost. Interesantno je da te iste varijable i parametre možemo ( ili mogli bi ) promatrati u kontekstu našeg osobnog zaduženja ili općeg zaduženja države. Umjesto svoje kilaže ubacimo u funkciju vremena druge brojke ( npr: primanja i obveze) .
Uvijek me zanimalo ; koja bi to pojava prelomila linearni pravac i skrenula ga prema dolje, prema osi x ? Promatranje kretanja trenda zapravo znači nemilosrdno suočavanje sa stvarnošću.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je da bi talijanske škole trebale ukloniti raspela sa zidova učionica jer njihova izloženost može uznemiriti djecu koja nisu kršćani.
I to bi danas trebalo vrijediti svuda u Europi, ali ne i u ostatku svijeta. Pomislim si ponekad da ovaj reformatorski duh kojim odiše Europa dovodi stari kontinent do nihilizma. Nihilizam je filozofsko učenje da ništa zbiljski ne postoji ili da se ništa ne može pouzdano spoznati, pa je manje-više sve dopušteno i ni za koga se ne treba zauzimati, a u povijesti je to predvorje terora. Po ovoj definiciji to je obilježje ovog procvata slobodnog i neobuzdanog liberalnog kapitalizma na početku 21. stoljeća.
I tako će Europski kapitalizam koji se u svojoj ekspanziji u 19. i 20. stoljeću progurao u sve zaostale zemlje i kontinente kolonizacijom i izazvao dva svjetska rata, danas će se u 21. stoljeću naći u nezgodnoj situaciji. Europa odumire ne kao kontinent, već kao način promišljanja.
Treba se upitati : tko ili što je Europljanin? Mi s Balkana dobro znamo da je to stari prdonja uz kobasice i kupus, umišljeni ljepotan uz puževe ili onaj s otoka koji ne zna što je škamp, a usmrdjeli puding ( ili fish & chips) prodaje pod ukusno jelo. Gastronomsko – filozofski osvrt na Europu poslužio mi je kao uvod u ono što želim reći.
Ma zapravo ne želim ništa reći, jer ako talijani uklone križeve i ako mi prodamo more, onda je Europa Europa i presudili su nam nihilisti sa sjevera. Tako valjda mora biti.
Čitajući Bibliju u davnim studentskim danima zabavljao sam se svojim filozofsko-vjerskim promišljanjima, isto kao i dok sam čitao Talmud, Kur´an i Tibetansku knjigu mrtvih. A onda sam jednog običnog kišnog jutra u studenom 1985. godine skrenuo u knjižaru na Riječkom korzu i za vrlo male novce kupio knjigu - „Tako je govorio Zaratustra“. Naravno, znao sam za pjesnika i filozofa Friedricha Nietzeschea , ali do tada nisam pročitao niti jedan njegov napis, jer u usporedbi sa Heraklitom, Sokratom, Platonom, Aristotelom, Augustinom, Spinozom, Descartom, Kantom, Hegelom , Sartrom, Heideggerom itd.,to je ipak bio samo „običan“ pjesnik među ovom uzvišenom umnom gospodom.
Danas, nakon svojih gotovo pola stoljeća života, često se vraćam na stranice tog polupjesnika i polufilozofa i uvijek nešto novo nađem. Netko drugi isto to nalazi u Bibliji, Evanđelju ili priručniku za strojarstvo, ali mene na razmišljanje potaknu upravo „inteligentne “ misli jednog očajnika iz 19. stoljeća. Pa tako F.N. ili Zaratustra ( str.56.) kaže :
„Želiš li brate moj poći u samoću? Želiš li potražiti put sebi samom? Okani se toga još samo trenutak i poslušaj. Tko traži, taj lako izgubi sebe sama. Svako je usamljivanje krivica- tako govori stado. A ti si dugo pripadao stadu. „
Mislim da nije nihilizam glavno obilježje djela koje je pisao ovaj filozof, a još manje smatram da je on bio idejno štivo Adolfa Hitlera, već naprotiv, u tekstu kojeg uvijek rado čitam nalazi se nova snaga kao npr. - „Jesi li ti neka nova snaga i neko novo pravo? Prvi pokret? Kotač koji se okreće iz sebe sama? Možeš li prisiliti zvijezde da se oko tebe okreću?“ ( str 56. )
I što reći?
U ovo predvečerje dana mrtvih ili prvog studenog posjećujemo groblja i sjetimo se onih koji nisu više s nama. Danas na TV u nekoj prigodnoj emisiji slušam kako je vrlo skupo umrijeti, jer sprovod košta nekoliko desetaka tisuća kuna, a isto tako i dugo živjeti je vrlo skupo, naime ima puno umirovljenika koji žele jesti, a mirovinski fond je prazan. Znači da je danas postalo skupo i umrijeti i živjeti.
Možda je najbolje iskopati neku duboku rupu na deponiju smeća i bez velikih ceremonija odvoziti mrtve uz minimalnu naknadu. Kako stvari stoje 21. stoljeće je doba u kojem će se u potpunosti obezvrijediti ljudski bitak.
Prije dvije godine poslao sam u jedan naš renomirani stručni časopis iz područja ekonomije članak u kojem sam pomoću jednostavne ekonometrijske analize predvidio današnje zaduženje države i nadolazeću krizu. Taj isti časopis je podosta mojih napisa objavio kao stručne članke ( hvala im na honorarima), ali upravo taj članak nisu objavili. I onda sam priupitao glavnog urednika što je razlog tome i dobio odgovor da će članak biti objavljen, ali u sljedećem broju. I tako gledam iz broja u broj i nikada nije bio objavljen, ali nisam se previše začudio jer ono što sam napisao bilo je prije dvije godine pravi crnjak i neugodna prognoza, a to se točno danas dogodilo. Čak mi nije bila potrebna ekonometrijska analiza već obična linearna jednadžba da pokaže trend zaduživanja naše države ( unutrašnje i vanjsko) od 2000. do 2006. godine . To ludilo života na dug dovelo nas je kao malu državu u sadašnje dužničko ropstvo. Kao da je na čelu države i glavni dirigent bio umjetnik ili književnik umišljen svojom ljepotom i nastupom pred masama !?
To je razlog da sam nakon objavljenih gotovo osamdesetak stručnih radova iz područja ekonomske analize i ekonometrije, odustao od svega i krenuo u šumu svojim prvim ljubavima – biljkama i gljivama. Mislim da najotrovnije gljive i neke rijetke otrovne biljke nikada ne mogu toliko naštetiti kao neki pojedinci koji vide samo sebe i svoje interese, a pri tome ne razumiju da taj njihov pojedinačni interes čini neizmjernu štetu narodu iz kojeg su izrasli i koji predstavljaju.
Krajem ljeta i početkom jeseni bilo je u našim šumama obilje vrganja ( Boletus) , a neuki ili neupućeni berač gljiva mogao se otrovati ili dobiti probleme s probavom samo od dvije vrste, a to je kravlja balega ( Boletus calopus) ili od gljive ludare ( Boletus satanas) koja je provjereno otrovna, ali ne smrtno otrovna. Otrovani halucinira i povraća i to je to, ali ne umire.
Danas, dok sam šetao šumom imam neku potrebu da na ovom postu upozorim znatiželjnike na dvije najotrovnije, zapravo smrtno otrovne gljive koje treba zaobilaziti. Sada tih gljiva ima u izobilju, pa sam ih ubrao samo zbog uslikavanja.. Njih ne treba ni dirati, ni šutati, a ako se slučajno uberu onda treba oprati ruke i baciti ubrane u smeće. U ove dvije dolje prikazane gljive , zelena pupavka ( amanita phaloides) i panterka ( amanita pantherina) ima obilje toksina i to: 1) faloidini, ( falacidin, falizin) i 2) amanitini( alfa, beta, gama i epsilon). Razlika je samo da se kod pupavke simptomi trovanja mogu pojaviti nakon nekoliko dana, a kod panterke nakon sat vremena. Ovi toksini nepopravljivo razaraju jetru. I jednu i drugu jedu puževi i crvi i valja upamtiti da to nije znak da su jestive. Na žalost o njihovom okusu nije moglo posvjedočiti mnogo ljudi.
Opet s druge strane uz ove otrovnice rastu i meni omiljene gljive poput borova čavlića ( chroogomphus rutilus). Za mene je ova gljiva poput mesa divljači. Kada se peče dobiva tamno crvenu boju i ima okus divljine, vjetra, hladnoće i crnogorične šume sve u jednom. Za mene izvanredan okus. Samo me žalosti da je mnogi ljudi udaraju jer ne znaju da je to jestiva i vrlo ukusna gljiva.
Gledam večeras Tv emisiju „Kod Ane“ i kuhala je neku juhu sa celerom i kestenom, a onda je sjeckala svježi lovor list i sve to na kraju miksala u neku polukrem juhu.
Ponekad se sjetim svog djetinjstva i kako je lijepo mirisao kotao u kojem je baka kuhala napoj za svinje. Bila je to prava juha od raznih povrtnih otpadaka iz kuhinje, bundeva, repa, korica krumpira i svega i svačega. Pa si pomislim onako neobavezno, da se ta ista juha , zapravo hrana za svinje može izmiksati i poslužiti u otmjenim tanjurima , otmjenoj gospodi u otmjenim restoranima i to bi bila prava gurmanska delicija. I porcija bi koštala oko 50 kuna.
Ono što želim reći je sljedeće: previše miksanja i eksperimentiranja na ovim Tv emisijama i suvremenim kuhinjama, pretvara ljudsku hranu u napoj za svinje. Ali što je čovjek?
